Priča mudžahedina

Ali Ahmed Ali Hamad je rodjen u Bahreinu,  za vrijeme rata u BiH obavljao je duznost oficira u redovima jedinice El Mudzahedin. Nakon rata je sudjelovao u teroristickom napadu na policijsku stanicu u Mostaru 1997. Zbog ovog teroristickog napada osudjen je na kaznu  od 10 godina. Trenutno se nalazi u Srbiji gdje u zamjenu za svjedocenje dobio azil.

Imena državljana BiH koji su ratovali u Siriji i Iraku

Prenosimo u cijelosti članak sa federalna.ba


Ikanović Bajro iz Hadžića. Otišao u Siriju u januaru 2013.


Lilić Enver iz Vogošće. Otišao u Siriju u aprilu, a vratio se u junu prošle godine.


Ibradžić Abdullah iz Sarajeva. Drugi put otišao u Siriju septembru prošle godine.


Sivac Haris iz Zenice. Otišao u Siriju u aprilu prošle godine.


Cicvara Mevludin iz Viteza. U Siriji od aprila 2013. g.


Alibašić Aldin iz Sarajeva. Ponovo otišao u Siriju krajem 2013. godine.


Boutrif Djamel, državljanin Alžira i BiH. U Siriji od decembra 2012. g.


Bijedić Kenan iz Visokog. Instruktor pobunjenika u Siriji. Jedan od organizatora odlazaka državljana BiH u Siriju.


Džerahović Muhamed iz Zenice. Vratio se iz Sirije sredinom prošle godine.


Keserović Jasmin iz Zavidovića. Otišao u Siriju početkom 2013.


Dželko Armen iz Sarajeva. Otišao u Siriju u februaru 2013.


Hasanović Senad iz Sarajeva. U Siriji od septembra 2013.


Hadžić Fikret iz Kaknja. Ponovo otišao u Sirijiju u augustu 2013.


Spahić Nermin iz Kaknja. Iz Sirije se vratio u januaru 2013.


Ključo Vildan iz Mostara. Otišao u Siriju u augustu 2012.


Hodžić Bećir iz Sarajeva. U Siriji do prošle godine.


Mijatović Advan iz Trebinja. Otišao u Siriju u aprilu 2013.


Velić Elmedin iz Sarajeva. Poginuo u Siriji 25. 9. 2013.


Alijev Edin iz Hadžića. Otišao u Siriju u maju 2013.


Hodžić Emin iz Vogošće. Ponovo otišao u Siriju u augustu prošle godine.


Đono Midhat iz Hadžića. U Siriji je angažovan kao prevodilac ruskog jezika dobrovoljcima iz BiH koji, zajedno s dobrovoljcima iz Čečenije, ratuju protiv režima Bashara el-Asada.


Nikolić Marko. iz Sarajeva. Bio u Siriji do maja 2013.


Mahmutović Mirzet iz Srebrenika. Otišao u Siriju martu 2013.


Kršo Kenan iz Sarajeva. Pokušavao iz Turske ilegalno ući u Siriju.


Meco Muhamed iz Sarajeva. U Siriji bio do sredine 2013.


Čolić Seid iz Tešnja. Otišao u Siriju u martu 2013.


Grabus Jasmin iz Brčkog. Otišao u Siriju 21. 5. 2013.


Karasuljić Azur iz Brčkog. Otišao u Siriju u martu 2013.


Telalović Ešref iz Zenice. Poginuo u borbenim dejstvima u Siriji.


Ahmetspahić Munib iz Zenice. U Siriji od jula prošle godine.


Ahmetspahić Mevludin iz Zenice. Ponovo otišao u Siriji u augustu prošle godine.


Odobašić Elvin iz Kaknja. Otišao u Siriju u martu 2013.


Petrović Samir iz Sarajeva. Otišao u Siriju u martu 2013.


Vatrić Semir iz Sarajeva. Iz Sirije se vratio u maju prošle godine.


Kovač Elmin iz Zenice. U Siriji od sredine prošle godine.


Brkić Safet iz Olova, Otišao u Siriji sredinom prošle godine.


Janjatović Ibrahim iz Kladnja. U Siriji od septembra 2013.


Arnaut Naser iz Sarajeva. Pokušao ilegalno ući iz Turske u Siriju preko pokrajine Hatay.


Talić Latif iz Zenice. Otišao u Siriju u julu, a vrato se u augustu 2013.


Čurić Senad iz Zenice. Vratio se iz Sirije 4. 9. 2013.


Tatarević Ferid iz Zenice. U Siriji od ljeta prošle godine.

izvor:federalna.ba

Ko je Bilal Bosnić?

Bilal Bosnić je rođen 1972. godine kao Husein Bosnić u mjestu Bužim na sjeverozapadu BiH. Dok je još bio mladić njegova porodica se seli u Njemačku. Ondje Bosnić dolazi u kontakt sa selefizmom i postaje član selefijske zajednice. Tokom 1992. godine se vraća u BiH i priključuje se jedinici El Mudžahid. Danas entar njegovog djelovanje je mjesto Bužim kod Bihaća. Optuživan je da ima 4 žene i da živi u poligamiji, pretpostavlja se da ima dvadesetoro djece.

Put ka vrhu

Nakon rata u BiH Bosnić se polako penjao ka vrhu selefijskog pokreta. Sticao je prijatelje, dobijao manje borbe za moć. Par godina za Bosnića su jako bitne, jedna je 2007. kada u saobraćajnoj nesreći gine dotadašnji vodja selefija u BiH - Jusuf Barčić. Nakon Barčićeve srmti Bosnićeva moć se povećava i on postaje broj dva u selefijskom pokretu u BiH. Prvi čovjek selefija je postao Nusret Imamović. Druga bitna godina je 2013. kada u Siriju odlazi Nusret Imamović, vodja selefija iz Gornje Maoče. Imamović je otišao u Siriju da se bori na strani Al Nusre, prodružnice Al Kaide u Siriji. 

Bosnić je, u zadnjih 5 godina, svojim propovjedima skrenuo dosta pažnje na sebi. Tako je u jednoj od svojih "propovjedi" rekao:

 "Da Bog da se Amerika do temelja raspala. Samo jednom kafire, probaj dirnuti mudžahide, eto odmah sa svih strana naše braće talibana…"

Bilal Bosnić je zajedno sa Nusretom Imamovićom 25. februara 2013. godine u Tuzli održao predavanje pod naslovom: "Savršenstvo šerijata - pogubnost demokratije". Predavanju u hotelu "Tuzla" je prisustvovalo oko 500 selefija iz BiH i zemalja regiona. 

Nakon ovoga dolazi do sukoba izmedju Bosnića i Imamovića oko novca, polagano se Bosnić okreće ISIL-u dok Imamović ostaje vjeran al-Nusri bliskoj Al Kaidi.

Na vrhu

Nakon odlaska Imamovića na ratište u Siriju, krajem 2013. godine, Bosnić polagano postaje glavni vođa selefija u BiH. Bosnić je de facto za vođu selafija u BiH ali i glavni rekruter na Balkanu za Islamsku Državu. Bosnić je povezan sa odlaskom 50 Italijana na ratišta u Siriju gdje ratuju u redovima Islamske države. On je za italijanske novine La Repubblica rekao da je američki novinar James Foley "bio špijun" i daj je  njegovo ubistvo "opravdano". Bosnićev poziv mladim muslimanima iz BiH da se pridruže IS-u ostao je zabilježen na video snimci s posljednjeg predavanja što ga je održao pred svojim sljedbenicima s područja Cazinske krajine u sjeverozapadnoj Bosni.

Bosnić je u tom istupu, među ostalim, kazao kako "istina i Islamska država opstaju".

"To nije rekao Bilal, rekli su oni koji su je (IS) utemljili i koji su za tu stvar dali svoje živote i svoje kosti. Ta stvar opstaje i pored tolikih napada onih koji su zbunjeni i onih koji nisu zbunjeni nego se bore protiv istine".

Sumnja se da je tokom svoje turneje po Skandinaviji od izvjesnog Kuvajćanina dobio 100.000$. U policijskoj akciji kodnog imena "Damask" Bosnić je zajedno sa svojih 15 saradnika uhapšen od strane SIPA-e.

Ko je Nusret Imamović?

Nusret Imamović je rođen 26. septembra 1971. godine u mjestu Lipovica kod Kalesije. Završio je u Sarajevu Gazi Husrev-begovu medresu, tokom rata bio je pripadnik jedinice El Mudžahid. Nakon rata otišao je u Ujedinjene Arapske Emirate gdje je diplomirao na Fakultetu za šerijatsko pravo i vratio se u BiH. Živio je neko vrijeme u Zavidovićima, da bi 2006. godine preselio u Gornju Maoču koju je pretvorio u vehabijsko uporište. Smatra se da je pod Imomovićevom komandom i web portali:

• www.putvjernika.com
• www.imamitewhida.com

Imamović je nakon smrti Jusufa Barčića postaje vođa selefija u Bosni i Hercegovini. 

Akcija "Svjetlost"

Gornja Maoča je funkcionisala neometana sve do 1.2.2010, kada je u policijskoj akciji Svjetlost izvršen pretres kuća poznatih selefija u Gornjoj Maoči. Glasnogovornik tužiteljstva BiH Boris Grubešić je medijima izjavio kako je ovo najveća policijska operacija u BiH od završetka rata, koja se provodi na području Tuzlanske županije i Distrikta Brčko. Policija je bila postavila barikadu tri kilometra prije ulaska u Maoču te u akciji sudjeluje oko 600 policijskih djelatnika i više desetaka vozila. Grubišić je rekao kako je u akciji zaplijenjena veća količina vatrenog i hladnog oružja, CD-i, kompjutori i dokumentacija koja će se koristiti kao dokazni materijal. Uhićeni su 39-godišnji Nusret Imamović, 34-godišnji Eldin Imamović te 25-godišnji Džemal Kazaferović i još četiri muškarca.

Iz Federalne uprave policije jučer je stiglo saopćenje da su sedmorica vehabija, predvođeni Nusretom Imamovićem, lišeni slobode zbog sumnje da su uradili sljedeća djela: organizovani kriminal iz člana 250. KZ-a BiH, u vezi sa krivičnim djelima napad na ustavni poredak iz člana 156. KZ-a BiH, ugrožavanje teritorijalne cjeline iz člana 157. KZ-a BiH, izazivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 163. KZ-a FBiH, sprečavanje povratka izbjeglica i raseljenih lica iz člana 146. KZ-a BiH, samovlašće iz člana 370. KZ-a FBiH, povreda slobode opredjeljenja birača iz člana 151. KZ-a BiH, učestvovanje u grupi koja spriječi službeno lice u vršenju službene radnje iz člana 360. KZ-a FBiH, nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih materija iz člana 371. KZ-a BiH te ometanje rada pravosuđa iz člana 241. KZ-a BiH.

"Postoji osnov sumnje da su imenovana lica u periodu 2002 - 2010, djelovanjem u okviru takozvane vehabijske zajednice formirane na području Gornje Maoče, u općini Srebrenik, organizovali zločinačku organizaciju čiji cilj je bio da upotrebom ili prijetnjom upotrebe fizičke sile pokušaju promijeniti ustavni poredak Bosne i Hercegovine ili da svrgnu njene najviše institucije, te da na isti način pokušaju otcijepiti dio teritorije Bosne i Hercegovine", kaže se u saopćenju FMUP-a.

Poslije akcije Svjetlost - hronologija dogadjaja.

8. februara 2010.

Vehabije u Gornjoj Maoči postavile barikade na ulazu u svoje zabačeno selo, te su legitimisali svaku njima nepoznatu osobu.

29. oktobra 2011.

Dvije osobe, povezane sa Mevlidom Jašarevićem, privedene u Gornjoj Maoči. Pretresene su kuće i objekti u ovom sjedištu vehabija.

25. januar 2012.

Nusret Imamović, vođa najveće vehabijske zajednice u BiH, njegov brat Eldin, te Jasmin Mustajbašić uhapšeni su u Gornjoj Maoči.

Vrbovanje ratnika za Siriju i odlazak u Siriju

Početkom gradjanskog rat u Siriji Nusret Imamović dobiva nova zaduženja od svojih šefova, njima su potrebni ratnici, dzihadisti - sveti ratnici na putu Allaha. Nusret Imamović je zadovoljavao njihove potrebe za ljudstvom sve do nastanka Islamske države Iraka i Levanta - ova teroristička organizacija na svoju stranu masovno pridobiva bh državljane koji su do tada ratovali na strani Fronta Al Nusra - povezanom sa Al Kaidom. Nusret Imamović je trpio kritike šefova zbog prebjega djela bosanskih ratnika iz redova Al Nusre u redove ISIL-a. Zbog problema u Siriji, Imamović je trpio kritike ali i bio i financijski sankcionisan od strane "stranih dobrotvora". Zbog svega toga Nusret Imamović krajem 2013 godine odlazi u Siriju da povrati dio ratnika prebjega i da se opravda. 

Nakon odlaska Nusreta Imamovića kontrolu nad selefijama u BiH preuzima Bilal Bosnić. 

Ko je Jusuf Barčić?

Jusuf Barčić (1967-2007) rođen je 1967. u selu Barčići u općini Kalesija. Završio je Fakultet islamskih nauka u Medini u Saudijskoj Arabiji i doktor je islamskih nauka. Iz Medine se u BiH vratio 1999. i proglasio se misionarom i vjerskim autoritetom koji bosanske muslimane treba vratiti izvornom islamu. Kao osuđenik proveo je godinu dana u Kazneno-popravnom zavodu u Zenici zbog zlostavljanja supruge koja ga je ostavila i službeno se od njega razvela. Otac je troje djece. Svjedoci tvrde da je svoju bivšu suprugu fizički zlostavljao i da ga je ona nakon desetak godina torture odlučila ostaviti bez obzira na prijetnje koje joj je upućivao. Njegova bivša supruga Lutvija, učiteljica islamskog vjeronauka, tražila je i sudsku zaštitu. Barčić je nekoliko puta prijetio da će ubiti djecu i suprugu, koju je nekoliko puta fizički zlostavljao. Nasilno se ponašao i u zeničkom zatvoru, zbog čega je bio sankcioniran. U zatvorskoj džamiji proglasio se duhovnim vođom, suprotstavljajući se muslimanima koji prakticiraju tradicionalni islam.

Juriš na džamije

Onda je došla 2007., a s njom i Jusuf Barčić. Prvo je sa svojim putujućim džematom zauzeo džamiju u Lipovicama kod Kalesije. Potom je krenuo na Carevu džamiju, Caru pod pendžere.Policija i narod su ga otjerali. Barčić se, onda, vratio u Lipovice, u džamiju unio peć na čvrsta goriva, na njoj kuhao kahvu i hranu za svoj džemat. Nerijetko je odlazio u u kalesijski Medžlis, prijetio imamima, prijetio policiji. Onda su mještani Lipovica zaprijetili njemu i njegovim sljedbenicima, iz džamije izbacili peć na čvrsta goriva i posuđe. U hanefijsko-vahabijskom obračunu u Lipovicama bilo je povrijeđeno petero vjernika. Muftija Kavazović je izašao na teren i pozvao državu da „zaštiti Islamsku zajednicu od Jusufa Barčića i njegovih prijatelja“.

Jusuf Barčić napada hodže 

Država nije stigla da odreaguje, Barčić je poginuo u saobraćajnoj nesreći 30.3.2007. Dženazu je predvodio Husein ef. Kavazović. Isti onaj muftija tuzlanski koji je petnaestak dana ranije tražio od države da zaštiti Islamsku zajednicu od Jusufa Barčića i njegovih sljedbenika. 

Jusuf Barčić BHRT

Dossier: Svi vehabijski slučajevi i ispadi (radiosarajevo.ba - 30.6.2010)

Haris Čaušević, priznao napad na stanicu u Bugojnu (Foto: FTV)

Nedjeljni teroristički napad na policijsku stanicu u Bugojnu, od kojeg je jedan policajac poginuo a jedna policajka je u životnoj opasnosti, u medijima je, zbog biografije i pozadine okrivljenika, od kojih je jedan navodno preuzeo odgovornost, povezano sa vehabijskim pokretom i njegovim učenjima.

Ne ulazeći u stvarne motive počinitelja ovog djela, što je, po uobičajenoj sudskoj praksi u BiH ali i šire, jako teško dokazati, poželjno je ipak prisjetiti se i nekih drugih krivičnih djela koja su povezana sa vehabijama, a neka od njih su također imala fatalne posljedice.

Topalović i Hafizović: Ubistvo i trostruko ubistvo

Jedan od događaja koji je ponajviše uznemirio bh. javnost u poslijeratnom periodu svakako je slučaj Muamera Topalovića iz Konjica. Otvoreni pristalica vehabijskog učenja, Topalović je na Badnju večer 2002. godine upao u kuću povratničke hrvatske porodice Anđelić u konjičkom selu Kostajnica i ubio troje civila. Osuđen je na trideset godina zatvora, premda se odbrana pozivala na neuračunljivost, a zatvorsku kaznu služi u Zenici.

Muamer Topalović: 35 godina zatvora za trostruko ubistvo (Foto: Arhiv)

Slučaj Vedada Hafizovića još je stravičniji. On je 27. februara 2006. godine, prema priznanju policiji, zaklao vlastitu majku, „jer nije htjela s njim klanjati sabah-namaz“. Potom se krvav uputio do česme pored Istiklal džamije na Otoci gdje je prisutnim radnicima, navodno kazao, kako je kod kuće upravo “zaklao kurban”. Hafizoviću je prvobitno bio određen pritvor od mjesec dana, ali je 25. juna odlukom suda pušten i predat u nadležnost Centra za socijalni rad kao neuračunljiva osoba.

Abdurahmanović i Dizdarević: Dvije strane iste medalje

Od ovakvih, pojedinačnih i fatalnih ispada, najnoviji je svakako slučaj Smaje Abdurahmanovića, zavidovićkog vehabije koji je 6. juna 2009. u Zavidovićima iz pištolja ubio poznanika Velida Zahirovića, jer mu ovaj, kako stoji u optužnici, nije dozvolio brak sa devetogodišnjom kćerkom. Abdurahmanović, čije suđenje prate stalni štrajkovi glađu, nepravomoćno je osuđen na 18 godina zatvora a u toku je žalbeni postupak.

Abdurahmanović, tražio brak s maloljetnicom 

Javnost je uznemirio i slučaj preminulog Magdyija Dizdarevića, sljedbenika vehabizma iz Mostara, koji je na smrt pretučen u fizičkom obračunu vehabija i „običnih“ vjernika u džamiji u mostarskom naselju Luke. Komplikovan slučaj, zbog velikog broja učesnika tuče, još uvijek nije riješen, a prema policijskim informacija od 31. jula 2009. je osumnjičen Igor Salčin, koji je već tada bio na izdržavanju kazne zbog drugog krivičnog djela.

Pored ovih slučajeva, postoji i nekoliko „krupnijih“, gdje postoje optužnice za terorizam ili osnovane sumnje da su neke grupe pripremale teroristički napad, a povezuju se sa vehabijskim učenjem.

Bektašević i Cesur: Vehabije iz Danske i Švedske

Najzanimljiviji slučaj, koji je imao i svoje međunarodne dimenzije, jeste slučaj Mirsada Bektaševića, Abdulkadira Cesura, Bajre Ikanovića i Senada Hasanovića. Sva četvorica su pravomoćno osuđeni u maju 2007. na kazne zatvora u rasponu od šest mjeseci do osam godina i četiri mjeseca. Optužnica ih je teretila, a Sud BiH potvrdio, da su planirali teroristički napad na teritoriji BiH ili druge zemlje kako bi natjerali vlasti da povuku oružane snage iz Iraka i Afganistana.

Mirsad Bektašević, vratio se iz Danske u BiH (Foto: Sud BiH)

Bektašević i Cesur su doputovali iz Danske, odnosno Švedske, u BiH, stupili u kontakt sa Ikanovićem, koji je posredovao u nabavci eksploziva od Hasanovića.

Optužnica navodi da su eksplozivnu smjesu Bektašević i Cesur izrezali i pripremili za tzv. „samoubilački pojas“. Kako se dalje navodi, Bektašević i Cesur su u dva stana posjedovali, između ostalog, pleteni kaiš sa tri trotilska metka, pištolj, timer – dječiju igračku koja se, navodno, mogla koristiti za izradu vremenskog okidača, maskirne kape, ručne radio- stanice i VHS kasetu. Na kaseti je, kako optužnica navodi, prikazan način izrade improvizirane naprave i tonski zapis sa porukom koja najavljuje napade.

Rustempašićeva grupa: Dokazivanje vjerskog motiva

Najaktuelniji proces povezan sa vehabijama je suđenje Rijadu Rustempašiću, njegovom bratu Muhamedu, Abdulahu Handžiću, Edisu Veliću i Edisu Stroilu, koji je kasnije izdvojen u zaseban predmet, jer je još uvijek nedostupan domaćim organima gonjenja.

Sud je 21. decembra 2009. godine potvrdio optužnicu koja tereti R. Rustempašića, Handžića i Velića za krivična djela: terorizam, udruživanje radi činjenja krivičnih djela i neovlašteni promet oružjem i vojnom opremom, te proizvodima dvojne namjene, a optužene M. Rustempašića i Stroila za krivična djela: neovlašteni promet oružjem i vojnom opremom, te proizvodima dvojne upotrebe i udruživanje radi činjenja krivičnih djela.

Muhamed Rustempašić je pušten iz pritvora uz izrečene mjere zabrane i ograničenja kretanja, a cijeli sudski proces dodatno je zanimljiv jer optužnica nastoji dokazati i vjersku pripadnost kao motiv počinjenja krivičnog djela, što izaziva rasprave u javnosti, a oglasila se i Islamska zajednica protiveći se „inkriminiranju šerijata i islamske vjere“.

Nusret Imamović, vođa na slobodi (u Siriji od kraja 2013.)

Maoča: Zatišje nakon bure

Međutim, najveći slučaj svakako je slučaj „Gorje Maoče“ i Nusreta Imamovića, navodnog vođe radikalnog vehabijskog krila u Bosni i Hercegovini. Početkom februara ove godine oko 600 policajac blokiralo je brčansko selo G. Maoča, koje je bilo poznato kao autonomna vehabijska zajednica gdje slobodnog pristupa nisu imali ni mediji ali ni policija. 

Tada su, osim Imamovića, uhapšeni i Safet Barčić, Edis Bosnić, Dževad Hodžić, Hajrudin Ribić, Senad Midžić i Mersed Čekić, te državljanin Hrvatske Adnan Rustemi, koji je predat hrvatskom pravosuđu.

Ni mjesec dana kasnije, nakon „najveće policijske akcije nakon Daytona“, svi uhapšeni su pušteni na slobodu a izrečene su im mjere zabrane. Nema nagovještaja o optužnici, a cijeli slučaj izgubio je na važnost, sve dok ga nanovo nije aktuelizirao teroristički napad u Bugojnu.

Queer Fest i „šerijatska policija“

Pored ovih slučajeva, postoji i više onih „sitnijih“, koji se mogu ubrojati u kršenje javnog reda i mira ili incidente. Slike vehabija kako pokušavaju napasti posjetioce prvog, napola održanog Queer Festivala u Sarajevu obišle su svijet, a napadi na posjetioce, u šta su umiješani i navijački huligani, još uvijek nisu dobili sudski epilog.

Jusuf Barčić, šejh koji nije poštivao saobraćajna pravila (Foto: Reuters)

U novembru 2008. godine u Sarajevu su privedena dva lica, navodno vehabije, tražili od župnika u crkvi Presvetog trojstva na Malti da im otvori vrata i da razgovaraju. Po riječima župnika Ivana Ravlića, navodno im je smetalo crkveno zvono.

Jusuf Barčić, samoprozvani vehabijski šejh, koji nije poštivao svjetla na semaforima, „jer tako ne piše u Kur'anu“ u nekoliko je navrata izazivao manje sukobe u Kalesiji ali i u centru Sarajeva, u Carevoj džamiji, gdje je i sjedište Rijaseta. Barčić je poginuo u teškoj saobraćajnoj nesreći u martu 2007.

Mediji su 2006., uglavnom, često izvještavali o „šerijatskoj policiji“ u Sarajevu, koja po parkovima verbalno napada parove koji se grle ili ljube. MUP Kantona Sarajevo tada je negirao postojanja bilo kakve formalne ili neformalne grupe, ali jeste potvrdio slučaj „uznemiravanja“ mladog para u Velikom Parku u centru Sarajeva od strane dvojice vehabija.

Izvor : radiosarajevo.ba